Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv
Distance
*pričam sama sa sobom.
*volim slike i uređivati ovo što pišem.
*zbog gore navedenog imam blog.
*ako tko zna bolju ideju nek mi javi.
*anonimna sam. i takva želim ostati.
Memories
Postoje neke stvari u životu kojih se sjećate nesvjesni smješka koji vam se pojavi na licu. Događaji koji su vas nekada toliko veselili, riječi koje niste mogli dočekati da pročitate. Postoje sitnice koje su vas nekad toliko veselile a sada..Sada su to sjećanja. Sjećanja na vrijeme koje je bilo sretnije nego sada, vrijeme koje je bilo nevino i posebno. Nekada...nekada ste imali sve što vam je trebalo. Tada smo imali vrijeme, imali smo nadu. Sati provedeni na suncu zamišljajući budućnost koja se činila tako dalekom. Kao da je to sasvim drugo vrijeme koje će čekati na vas, čekati da vi budete spremni. Tada smo mogli sve promjeniti, jer koliko god da se sadašnjost činila tužnom postojala je nada, jer bilo je vremena da se sve to ispravi. Bili smo naivni, nadobudni i sanjali smo. Sve je bilo moguće. A sada...Sada smo odrasli. I ostala su nam sjećanja na vrijeme koje smo trebali proživjeti jer to je bilo ono vrijeme o kojem smo sanjali, ono vrijeme kada je sve bilo savršeno. A to vrijeme je prošlo, ostali smo sanjari.I ostale su nam samo sjene sjećanja, žaljenje za onim što je moglo biti. A još smo živi...Vrijeme je da budemo neustrašivi.
credits
Design: murderscene
Help: nicole
|
Krenimo na put.
četvrtak, 01.04.2010.
Danas ćemo se igrati. Danas sam netko drugi, danas sam sretna. Dan je sunčan, toplo je i to djeluje na mene. Možda imam bipolarni poremećaj, ili je moje ponašanje povezano s vremenom, ali kada je sunčano jednostavno sam malkicu sretnija nego kada nije.
Dakle... Krenimo na put.
Budim se, rano je i mračno. Okrećem se u krevetu jer mi se ne da ustati,ipak moram iako je tek 5 ujutro. Oblačim se u polumraku jer kad sam otvorila prozor i nije baš u sobu ušlo previše svjetlosti. Odlazim do kuhinje te pijem čašu vode i gledam kroz prozor. Sve je prazno i tiho. Volim tu tišinu, iako me ne razbuđuje previše. Najradije bi legla na pod i zaspala. Ali nemaa. Stavila sam zagrijavati vodu za kavu.
Obukla sam uske traperice i plavu majcu bez rukava te preko nje sivi kardigan. Zavezala sam starke i uzela torbu te u nju ubacila zadnje stvari koje sam vidjela oko sebe. Sjela sam na stolicu uzela kavu i popila par gutljaja.Odšetala sam do kupaonice sa šalicom u ruci. Spustila sam ju na stolić te se pogledala u ogledalo. Vezala sam kosu, umila se i oprala zube. Namazala sam lice kremom te stavila malu količinu pudera i rumenila tek toliko da ne izgledam mrtvo. Stavila sam malo maskare te počešljala kosu. Stavila sam te posljednje stvari u torbu te pogledala na sat. Popila zadnjih par gutljaja kave te pogledala kroz prozor. Taxi još nije došao ali sam pretpostavljala da će biti tu svaki čas. Uzela sam kufer i torbu stavila preko ramena. Zaključala stan i izašla na cestu baš u trenutku kada je taxi ulazio u ulicu. Vozač je izašao i pomogao mi da stavim kufer u auto. Sjela sam na suvozačevo mjesto, zatvorila oči i krenula...
Aaaa. Želim!Želim! Ali ipak, priznajte. Smijem sanjati. Jer u mom savršenom svijetu ove proljetne praznike ne provodim doma. I svi moji prijatelji nisu na nekom putu a ja doma. I nije neko tmurno promjenjivo vrijeme. U mom savršenom svijetu ja se spremam na put. Imam jedan kričavo rozi kufer koji je pun robe kakvu želim. Imam pripadajuću kozmetičku torbicu koja je opremljena 15 puta više nego što moja stvarna jest. Imam 2 kg manje. Hahaha, a moram ovo reći. I ne , ne mislim da je 58 kg, na 172 cm previše, ne smatram se debelom, štoviše, sviđa mi se moja figura, al to je nešto sa svakom curom da želi biti mršavija. Hahaha. I kosa mi je duža ,a šiške su konačno izrasle. :D I sada, upravo sada spremam se za put u..neznam gdje. Negdje gdje svi studenti idu, jep. Idem u Miami :D Ali u stvarnom svijetu, trenutno što je najbliže Miamiu je CSI Miami koji sada idem gledati. ;)
N.
| 18:26 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
|